Horizontalne metalne lamele obavijaju zaobljeni volumen i naglašavaju slojevitu organizaciju stadiona, dok se široki krov blago podiže iznad kontinuiranog staklenog pojasa. Pristupi su oblikovani kao sustav usječenih rampi i monumentalnih stuba koje iz parkovnog terena vode prema povišenom ophodu. U anketnom dijelu dva prostorna rastera razdvaja središnja zelena „pukotina”, razvijena u pješačko-biciklističku promenadu koja povezuje Maksimir, sportske sadržaje i prometno čvorište Borongaj.

U trećem krugu eliminirani su dobro razrađeni, ali generički projekti, prijedlozi hermetičnog odnosa prema javnom prostoru, projekti s nedovoljno razrađenim konstrukcijskim sustavom te financijski zahtjevna rješenja ili rješenja koja nisu dovoljno jasno izražavala primarni program.

Velik broj radova ponudio je dobro artikuliran, ali nedovoljno specifičan odnos prema lokaciji i njezinu nasljeđu. Posebno je zanimljiv bio projekt koji je zadržavao dijelove postojeće konstrukcije, no takav pristup nije bio izvediv zbog potrebe za njezinim uklanjanjem uslijed utvrđenih konstrukcijskih nedostataka.