Valovita geometrija tribinske zdjele određuje vanjski oblik stadiona i nastavlja se u laganu, poluprozirnu krovnu plohu koja se podiže i spušta duž oboda. Otvoreni podij između donjeg i gornjeg prstena vizualno odvaja gledalište od baze s pratećim sadržajima, stvarajući dojam lebdeće strukture. U anketnom dijelu stadion je smješten unutar kontinuiranog urbanog parka, dok sportske građevine zauzimaju rubove. Središnji zeleni koridor povezuje Maksimir s Borongajem, uz kišne vrtove i povremeno plavljive trgove.

Za drugi krug ocjenjivački sud utvrdio je dodatne kriterije vrednovanja. Oni su obuhvaćali urbanistički koncept, kvalitetu i provedivost prijedloga, integraciju građevina i javnih prostora te organizacijske i oblikovne karakteristike pojedinih građevina, s posebnim naglaskom na prijedlog stadiona.

Generičke ili pretjerano ekspresivne konstrukcije, koje snažno određuju identitet stadiona, ali su zahtjevne u pogledu izvedbe ili troškova, ocijenjene su manje primjerenima zadanom programu i kontekstu. Slično se odnosilo na materijale zahtjevne za održavanje te pretjerano oslanjanje na vegetaciju unutar stadiona.

Važan kriterij eliminacije bila je i mogućnost fazne izgradnje, uz istodobno prepoznavanje arhitektonske kvalitete artikulacije programa.