Stadion je blago pomaknut i zarotiran prema osi sjever–jug, čime se otvara prema Maksimirskom parku i oblikuje dva manja pristupna trga. Zaobljeni volumen čine stakleno pročelje, horizontalni brisoleji i perforirani metalni plašt, dok se odvojeni krov doima kao lebdeća ploha iznad uvučenog prizemlja. U anketnom dijelu sportske građevine uklapaju se u produženi parkovni sustav, s ozelenjenim krovovima, nasipima i pješačkim potezima prema Borongaju.

Za drugi krug ocjenjivački sud utvrdio je dodatne kriterije vrednovanja. Oni su obuhvaćali urbanistički koncept, kvalitetu i provedivost prijedloga, integraciju građevina i javnih prostora te organizacijske i oblikovne karakteristike pojedinih građevina, s posebnim naglaskom na prijedlog stadiona.

Generičke ili pretjerano ekspresivne konstrukcije, koje snažno određuju identitet stadiona, ali su zahtjevne u pogledu izvedbe ili troškova, ocijenjene su manje primjerenima zadanom programu i kontekstu. Slično se odnosilo na materijale zahtjevne za održavanje te pretjerano oslanjanje na vegetaciju unutar stadiona.

Važan kriterij eliminacije bila je i mogućnost fazne izgradnje, uz istodobno prepoznavanje arhitektonske kvalitete artikulacije programa.